Ljubav na prvi pogled

Petak je navečer. Vas petero sjedite za stolom u kafiću, šalite se, pričate i gađate kikirikijem, s vremena na vrijeme se kucnete i nazdravljate Peri jer je njegov pekinezer postao tata, oko stola je buka, veseli ljudi, žamor i glazba. Vrata se otvaraju i u slow motionu ulazi ona/on, dok joj/mu povjetarac mrsi kosu bez ispucalih vrhova, anđeoskog, ali i izrazito seksi pogleda, pravilnih crta lica i predivno isklesanog tijela, dobrog a opet nenapadnog odjevnog stila, prodornih ali istovremeno nježnih očiju, malog ali ne premalog nosa, istaknutih ali ne prevelikih jagodica, punih, senzualnih usana baš za ljubljenje i pozamašnih ostalih atributa.

Vi ostajete hipnotizirani, žamor i buka naglo prestanu i u glavi vam se pali neki romantični pop pjesmuljak, nepomično buljite u objekt svojih želja plazeći jezik dok vam u očima kapilare pucketaju u obliku srca i u tom trenu znate da s tom ženom/muškarcem želite provesti cijeli život, imati djecu/psa/kaktus i odlaziti na ljetovanja/bratiću na prvu pričest. Padate jedno drugom u zagrljaj preko polupraznih boca piva i polupunih pepeljara, u letu se zaklinjete na vječnu vjernost i fizičku privlačnost, pola sata kasnije vaša je veza okrunjena brakom od strane prijatelja koji ima on line certifikat pa radi kao freelance svećenik i iste večeri uz svemirske višestruke orgazme spoznajete da nikad do sada zaista niste voljeli niti vodili ljubav. Sve je do tada bilo isprazno, besmisleno i površno, ovo je kozmički spoj dvaju duša koje su se zapravo uvijek tražile a sad i pronašle.

Ako nakon ovakvog uvoda očekujete da slijedeća rečenica bude „a onda ste se probudili“ ili varijacija na temu, možemo pretpostaviti da ne vjerujete u ljubav na prvi pogled. Ako ste se cijelo vrijeme slagali s nama i iznenadila vas je ova promjena tona, vjerojatno vjerujete da će se to i vama dogoditi jednog dana i sada mi ispadamo cinici. Bilo kako bilo, nastavljamo u revijalnom ciničnom tonu i tražimo ljubav na bar treći pogled s pokojim migom 😉

Hormoni, hormoni i još malo hormona

Da odmah razjasnimo – ljubav na prvi pogled kakvom smo je probali dočarati u priči iznad nije ljubav nego seksualna privlačnost, proces u kojem vidimo nekoga tko nam je fizički privlačan toliko da želimo s njim/njom spavati. Međutim, društvo je posebice ženama nametnulo da vlastitu seksualnu želju moraju opravdavati nekim višim ciljem, dostojnim žene, majke, kraljice. I tako dolazimo do toga da ženi frajer ne može biti napet, ne može zaželjeti seks s njim nego mora to opravdavati ljubavlju, i to na prvi pogled, kao da je ljubav na neki drugi, treći ili sedamnaesti pogled na neki način manje čista, iskrena i ispravna.

Zašto bismo se, pobogu, uopće htjeli zaljubiti na prvi pogled?

Zaljubiti se na prvi pogled znači reagirati na nečiji fizički izgled. Ni na što drugo. To znači da nije bitno kakva je to osoba, dokle god nam je seksi. Nije nam bitno ništa – šarm, smisao za humor, horoskopski znak – drugim riječima, nemamo kriterije. I nema ništa loše u tome da osjetimo snažnu seksualnu privlačnost od koje nam se zavrti u glavi i poželimo seks sad i odmah. Ali ne moramo tome pridodavati auru svetosti i proglašavati to nečime što nije.

Tinejdžerska fantazija

Vjerovanje u ljubav na prvi pogled posebice je aktivno u tinejdžerskim danima. Na kraju, i najpoznatiji zaljubljenici na prvi pogled bili su Romeo i Julija, oboje netom zakoračili u čaroban svijet nekih novih tjelesnih dlaka i propupalih hormona.
I u pubertetu to ima smisla – tada se odvija traženje sebe samoga i isprobavanje gomile različitih identiteta od ogranaka crkvene mladeži do eksperta za hentai kada, koliko god to ne voljeli priznati, nismo znali tko smo a posebice tko, što i zašto nas privlači – i tada smo živjeli u fantazijama da je to što slušamo isti bend i „ne vjerujem, ja isto volim pit bambus!“ jasna indikacija da smo srodne duše, tragični ljubavnici čija će kleta sudba okončati ako ih stara ne pusti van.
Ali smo odrasli, primjetili da puno ljudi voli isti bend i da alkoholne preferencije ne moraju uvijek biti ključ uspjeha veze. Štoviše, veze su nam preživljavale i kad nismo skupa išli van. Ukratko, neke druge stvari su nam počele biti važne, preživjeli smo ljubavne brodolome i izašli iz njih jači i pametniji, svjesni svog vlastitog razvoja i ponosni na to u kakve smo se osobe s godinama pretvorili. Možemo li nakon svega toga reći da želimo da nas netko voli samo zato jer imamo dobre cice ili izražene bicepse? Možemo li željeti ljubav na prvi pogled u kojoj sve to tko smo zapravo mi nije bitno?